40-ak korisnika Doma za starije i nemoćne osobe Osijek jučer je posjetilo Jankovac, popularno izletište smješteno na sjevernoj padini Papuka, gdje su uživali u cjelodnevnom izletu. Na “osvajanju Jankovca” pratili su ih ravnatelj Vjekoslav Ćurić, dvije medinske sestre, kao i dvije socijalne radnice, koji s korisnicima Doma čine “proširenu obitelj” s Bosutskog.
Izlasci u prirodu sastavni su dio programa Doma, a u ovo vrijeme prošle godine, destinacija je bila Aljmaš. Dina Mustapić, socijalna radnica u Domu za starije i nemoćne Osijek, kaže kako je ovo odličan način za razbijanje monotonije i zbližavanje s korisnicima: “Šetali smo u prirodi, imali smo ručak, zabavu uz ples i glazbu, što je i običaj našega Doma. Često organiziramo razne događaje ovisno o godišnjem dobu i prilici. Odazvalo se dosta ljudi i sve je prošlo u najboljem redu. Cilj ovakvih događaja je zbližavanje s korisnicima, druženje i razbijanje monotonije i trudimo se što više vremena provesti s korisnicima jer se ponekad ne stignemo s njima toliko družiti pa na ovaj način to sve nadoknadimo”.
Zdravlje korisnika na prvom je mjestu pa na organizirane izlete uvijek ide i medicinsko osoblje, a na korisnike je i ovoga puta pazila Jelena Vukas, medicinska sestra, koja naglašava važnost zdravstvenih benefita ovakvih izleta, kako fizičkih, tako i psihičkih: “Boravak na svježem zraku, druženje uz glazbu, sve to povoljno utječe na njihovu psihu, izađu iz Doma, provezu se, vide nešto novo i napune baterije. Rute smo prilagodili našim korisnicima i njihovoj životnoj dobi”.
Pri povratku s Jankovca naši sugovornici nisu krili oduševljenje, a nadaju se kako će ovakvih događaja biti što više: “Vrijeme nas je poslužilo, trebalo bi ponoviti to sve i bit ćemo presretni! Sad nas je išlo daleko više nego u Aljmaš, a zainteresiranih ima uvijek”, pričaju nam još dvije korisnice Doma i otkrivaju kako su na put poveli i vlastitog harmonikaša. A zahvaljujući svakodnevnim organiziranim aktivnostima, pojačana tjelesna aktivnost korisnicima ne predstavlja problem.
“Ne da je bilo lijepo, nego je bilo prekrasno! Obišla sam od najniže do najviše točke. Nije nam bilo uopće naporno, baš je bilo prekrasno. Da nisam to ostvarila, ne bi mi bilo toliko lijepo”, priča gospođa Antonija, koja svakodnevno pohađa satove tjelesne aktivnosti s radnim terapeutima u Domu pa joj fizička aktivnost ne predstavlja preveliki problem.
Iako će zbog ljetnih vrućina duži izlasci morati malo pričekati, već za jesen sprema se novi plan i novo odredište za ove vesele osječke umirovljenike.